Kazne u 2022. godini - 2. dio

Tijekom 2022. godine AZOP je izrekao nekoliko kazni zbog kršenja GDPR-a (Opće uredbe o zaštiti podataka). Visina kazni kretala se od 30.000 kuna, pa do prilično visokih 2.16 milijuna kuna.

Slučaj 2.

Upravna novčana kazna zbog neoznačavanja objekta pod videonadzorom

Agencija za zaštitu osobnih podataka je po službenoj dužnosti, bez prethodne najave, provela izravan nadzor nad obradom i provođenjem zaštite osobnih podataka, prikupljanja i obrade osobnih podataka učinjenih videonadzornim sustavom te je utvrdila kako osiguravajuće društvo sa sjedištem u Zagrebu nije označilo da su poslovni objekt u kojem se provode tehnički pregledi i registracija vozila te ugovaraju usluge osiguranja i vanjska površina poslovnog objekta pod videonadzorom.

Što možemo naučiti iz ovog primjera? Tisak naljepnice s oznakom da je objekt pod video nadzorom i ostalim potrebnim podacima na naljepnici zanemariv je trošak. AZOP je na svojim stranicama pripremio predložak naljepnice. Potrebno ga je sami dopuniti osnovnim informacijama o voditelju obrade i obradi. Trošak koji bi organizaciju izašao najviše 100 kuna zbog kazne se popeo na više desetaka tisuća kuna. Imajte u vidu da AZOP provjeru slijeđenj GDPR-a može izvršiti bez najave, ne ostavljajući vam vremena za brzi ispravak..

Slučaj 3.

Upravna novčana kazna zbog nedostavljanja kopije osobnih podataka na zahtjev ispitanika

Agencija za zaštitu osobnih podataka izrekla je upravnu novčanu kaznu u iznosu od 940.000,00 kuna voditelju obrade odnosno društvu iz područja energetskog sektora zbog nedostavljanja snimki videonadzornih kamera na zahtjev ispitanika, čime je došlo do povrede članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Što se je desilo da je društvo dobilo tako visoku kaznu? Kupac koji je točio gorivo na benzinskoj postaji bio je nezadovoljan mjerenjem natočenog goriva i uložio prigovor sukladno propisima o zaštiti potrošača. U svrhu bolje zaštite svojih potrošačkih prava, zatražio je da mu se dostavi kopija videozapisa s točnim datumom i vremenom. Takav zahtjev društvo je odbilo iz razloga što nije postojao pisani zahtjev službenog nadležnog tijela. Društvo je smatralo kako bi izdavanje takve kopije negativno utjecalo na prava i slobode zaposlenika benzinske postaje i drugih prisutnih kupaca.

Kupac se potom obratio Agenciji za zaštitu osobnih podataka, te je Agencija razmotrivši opravdanost ovoga slučaja donijela mišljenje da bi društvo trebalo ispitaniku dostaviti kopiju videozapisa. Međutim, društvo je odgovorilo da više ne mogu dostaviti tražene snimke jer se one brišu nakon sedam dana. Na osnovu toga AZOP je zaključio da je došlo do kršenja prava na pristup osobnim podacima, koje je jedno od temeljnih prava ispitanika.

Zanimljivo je kod ovog slučaja da se ujedno radi o mogućem eliminiranju dokaza. Postoji mogućnost da je društvo brisanjem videozapisa htjelo ukloniti dokaz i izbjeći financijsku štetu koju je moglo pretrpjeti zbog potrošačkog spora s kupcem. Upravo je ta mogućnost brisanja dokaza rezultirala tako visokom kaznom. Iako Agencija nije ovlaštena utvrditi radilo li se uistinu o eliminiranju dokaza i je li materijalna šteta uistinu nastala, ta se mogućnost uzima u obzir prilikom izricanja kazne.

Što možemo naučiti iz ovog primjera? Ako se na snimci nalaze druge osobe, društvo ne može automatski odbiti zahtjev ispitanika samo na osnovu te činjenice. Svojim zahtjevom ispitanik možda želi dokazati postojanje kaznenog dijela. Društvo čak i da ne udovolji zahtjevu ispitanika, trebalo bi osigurati da se videozapis kojeg je ispitanik zatražio izuzme od brisanja. Da je društvo postupilo na takav način, bilo bi u mogućnosti kasnije po naputku AZOP-a poslati videozapis kupcu. Zbog neznanja ili zbog pokušaja eliminiranja dokaza društvo može pretrpjeti višestruko veću štetu.